Najstariji dio grada, u kojem se i dalje živi.
Kad su Osmanlije 1474. uzele naselje na ušću Ribnice u Moraču, podigle su varoš koja se danas zove Stara varoš — gust kvart uskih sokaka, ograđenih dvorišta i kamenih kuća složenih zbog hlada i zbog mira.
Preživjela je bombardovanje koje je 1944. sravnilo najveći dio Podgorice — zato stari plan ulica, dva minareta i Sahat Kula i dalje stoje. Danas je to najtiši kvart u centru grada — minut od gužve, a bez saobraćaja: čaršija na jednom kraju, kanjon rijeke na drugom.
Hotel Bojatours je u njemu, na Kralja Nikole 10 — što znači da je sve sa ove stranice par minuta od vaše sobe. Galerija Rista Stijovića, u kući samog vajara, četrdeset je metara uz sokak.
Varoš je osnovana na sastavcima Ribnice i Morače.
Porodica Hadži-Paša gradi Sahat Kulu, koja i danas obilježava trg što nosi njeno ime.
Podgorica je najvećim dijelom razorena; Stara varoš zadržava sokake i znamenitosti.
Vajar umire u kući u Braće Zlatičanin; ona se kasnije otvara kao njegova galerija.
Obnovljena kaldrma, žive džamije, kafei — i petnaest soba na broju 10.